Što kad me muž ne poštuje

Što kad me muž ne poštuje

Uzalud je čovjeka bez manira pitati gdje mu je poštenje

Ovako mogu zvučati ispovijesti mnogih žena, tek u braku sam otkrila da sam se udala za totalnu i neotesanu “sirovinu” koja me sramoti na svakom koraku i još uživa u tome. To je njemu način da bude pravi frajer, muškarac od formata. Znam da sramoti zapravo sebe, ali sramim se i ja dok ga gledam kako drsko ulazi u flert s usputnim namigušama, ali uzalud je čovjeka bez manira pitati gdje mu je poštenje i pristojnost.

On je u svojim očima veliki zavodnik i radi to na moje oči, ne brinući se o tome bi li me mogao izgubiti zbog tako javnih poniženja koja moram trpjeti. Poštenje i poštovanje su za njega strane riječi kojima ne zna pravo značenje. Ne znam je li neodgojen, razmažen ili samo ima grozan karakter ili sve to zajedno, ali to javno sramoćenje ubija svaki dan po jedan djelić srca, duše i zdravog razuma, a ubija i naš brak.

Ubijam se da naš brak uspije, on ništa ni ne primijeti, gdje je tu poštenje

Bračni zavjeti obvezuju obostrano i naglašavaju “u dobru i zlu”, ali ja doživljavam samo zlo i pitam sama sebe “je li to sve”, kud je nestala ljubav i sva ona slatka obećanja. Pokušavam razumjeti muža, biti blaga i tolerantna, i naljutim se kad pretjera, ali on samo gleda kroz mene kao da ne postojim. Činim sve, ubijam se da naš brak uspije, on ništa ne primijeti, gdje je tu poštenje i ono barem osnovno poštovanje.

Nema nježnosti, sitnih znakova pažnje ni jedne barem malene zahvale kada se potrudim ugoditi mu na bilo koji način. Ponekada se uplašim da se razbolio kada višenepokazuje poštenje i poštovanje, ali trebala bih ustvari početi bojati za sebe, jer zaslužujem više pažnje i ljubavi, jer samo dajem, a ništa ne dobivam zauzvrat, ni jedno maleno hvala. Pokušavam s njim razgovarati, on se samo isključi, ne želi čuti čak ni moje riječi, ponekada mislim da me ne želi ni čuti ni vidjeti.

Na stol sam stavila papire za razvod, pokazao bi poštenje da ih potpiše

Na žalost mnogi brakovi se razbiju o hridi nepoštivanja, indolencije i ignoriranja. Ja sam se dugo premišljala ali sam odlučila, na stol sam stavila papire za razvod, pokazao bi poštenje da ih potpiše, ali znam da će opet urlati da sam ja luda, da mi svašta pada na pamet, da mi u našem braku ništa ne fali, da nikad nije dignuo ruku na mene. To što se ja osjećam nesretno, njemu ne znači ništa, on je zadovoljan.

Zanemarivanje je vrsta zlostavljanja, izrugivanje, ponižavanje i isključivanje su također oblici zlostavljanja. Muškarac kome su poštenje i poštovanje strane riječi ne bi se trebao ženiti, čak ni ako tvrdi da smrtno zaljubljen u ženu koju mami u svoju zamku. Sebičnost i arogancija ubijaju brak i sebičnjaci bi trebali biti dovoljni sami sebi, ne bi nijedna žena trebala asistirati takvoj egomaniji i pothranjivati je samo radi mira u kući. Takva sebičnost je asocijalna i vjerojatno poremećaj koji treba liječiti.

Tagovi: